Arhiv Vojvodine, Žarka Vasiljevića 2a, Novi Sad

22. 02 – 02.03. 2021.

07 Upside Down , 135 x 150 cm, 2018.

Ciklus slika Izmeštanja Dragane B. Stevanović nastao je nezavisno, ali paralelno sa radom na njenom doktorsko-umetničkom projektu „Pokret i pogled – izvođenje linije iz vizuelne, zvučne i kinestetičke beleške“. Iako Izmeštanja predstavljaju umetničin prvi nefiguralni ciklus, veza sa telesnim, antropomorfnim aspektom i dalje je prisutna – kao i u njenoj dosadašnjoj praksi, dimenzija radova određena je ličnim fizičkim karakteristikama umetnice, njenom visinom, širinom obuhvata i snagom, kao emotivna, mentalna i fizička ekstenzija umetničkog bića. 

Stevanovićeva preispituje mogućnosti percepcije umetničkog izraza iskazanog kvalitetima linije, ali i čitljivost radova postavljenih u različite moguće položaje (rotacija u odnosu na površinu zida).  Idejom okretanja/rotiranja slike bavili su se u prošlosti mnogi umetnici – najpoznatiji je Man Ray sa svojim “roto slikama” (rotoreliefs) koje su imale za cilj da učine vidljivim nestalnost forme i hipnotišu posmatrača (preteča današnjih “spin paintings” od kojih su možda najpoznatiji radovi Damiena Hirsta), kao i Georg Baselitz sa svojim Obrnutim slikama ili “Rotation paintings” Keitha Wilsona.  Za razliku od njih, Dragana B. Stevanović teži da ispita današnji potencijal sagledivosti i prirode medija slike i crteža, izvlačeći u prvi plan kompleksnost procesa stvaranja umetničkog rada koji podrazumeva njegovo iščitavanje sa više strana. Umetnica ukida isključivu determinisanost samo jednog, suštinski nametnutog, prostornog pozicioniranja rada i potencira promenljivost i drugačije mogućnosti percepcije, poštujući potencijal različitih tumačenja i individualnog osećaja za kompoziciju svakog čoveka.

Umetnica smatra da su “procesualnost i samoanaliza radnog procesa važni aspekti ovog ciklusa. Telesna gestualnost (koja se izvodi i levom i desnom rukom, ili sa obe ruke istovremeno) i naizmeničnom fizičkom rotacijom slikane/crtane površine, dovodi do postepene pojavnosti, odnosno uobličavanja formi stvorenih gestom na površini platna. U tom trenutku prekidam rad i analiziram trenutnu „količinu vizuelne sugestivnosti“ kako bih ukinula formiranje očiglednih/prepoznatljivih formi. Potom se ovaj postupak ponavlja“. Uklanjanjem svakog prisećanja ili prepoznavanja figuralnosti kroz brisanje makar i tragova mimetičke insinuacije, Stevanovićeva prečišćava umetnički izraz i fokusira pažnju posmatrača na sam postupak stvaranja.

U svetlu današnje površnosti i promenljivosti informacija, privlačnost Draganinih radova zasniva se na snazi istinite i snažne komunikacije autora sa publikom. Draganina iskrena slikarska praksa ogoljava umetnički poziv i samog umetnika, iznoseći pred posmatrača sve uzbudljivosti postuapka istraživanja koja prate stvaralački proces i prethode konačnom ishodu – realizovanom umetničkom delu. 

Ivona Fregl, istoričar umetnosti

Dragana B. Stevanović’s cycle of paintings Transpositions was created independently, but simultaneously with the work on her doctoral-artistic project ‘Movement and View – Drawing a Line from a Visual, Sound and Kinesthetic Note’. Although Transpositions represents the artist’s first non-figurative cycle, the connection with the physical, anthropomorphic aspect is still present – as in her previous practise, the dimension of the artworks is determined by the artist’s physical characteristics, height, the width of her embrace and strength, as an emotional, mental and physical extension of her artistic being.

Stevanović re-examines the potentialities of perception of artistic expression manifested by the line qualities and the legibility of artworks placed in different potential positions (rotation in respect to the wall surface). In the past, many artists practised the idea of rotating the images – the most famous being ‘rotoreliefs’ by Man Ray who intended to make the instability of form visible and hypnotize the observer (the forerunner of today’s ‘spin paintings’ out of which the most famous artworks may be of Damien Hirst), as well as Georg Baselitz with his Inverted paintings or ‘Rotation paintings’ by Keith Wilson. Unlike them, Dragana B. Stevanović seeks to explore the contemporary potential of observability and the nature of the painting and drawing media, highlighting the complexity of the process of creating an artwork that involves interpreting it from multiple sides. The artist abolishes the exclusive determinism of the only one, practically imposed, spatial position of work of art and emphasizes the variability and different possibilities of perception, respecting the potential of different interpretations and individual sense of the composition of each person.

In addition to the possibility of rotating the painting regarding the 2D surface of the wall, Stevanović also “turns” the work inside out, transposing the interior to the outside and vice versa. In Transpositions cycle, the process of artistic creation is on the very surface, in the foreground of readability. The emphasis is on the visualization of actions and reflections that represent a constitutive part of the act of creation per se, as they form the backbone of the structure of compositions in this cycle. 

Stevanović’s elaboration of the visual ‘narrative’ is based on the study of the initially recorded gesture, which she studiously investigates through ‘ascertainment’, ‘reinterpretation’ and ‘notes’. By repeating the same gesture, she applies new layers of paint (‘ascertainment’), and by reducing the dimensions and multiplying already existing strokes (‘reinterpretation’) with different drawing techniques (acrylic paint applied with a brush, oil paint stick) she creates visual ‘notes’ that appear on in the same place of the original gestural move (one on top of the other), or in a different location within the same composition, always acting as an echo whose sound is different from the original. With her new cycle Transpositions, Stevanović re-examines not only her own deep intuitive but also cognitive insights.

The artist believes that ‘processuality and auto-analysis of the work process are important aspects of this series. Physical gesturality (performed with both left and right hand or with both hands simultaneously) and alternating physical rotation of the painted/drawn surface leads to a gradual appearance (shaping) of the forms created by the gesture on the canvas surface. At that point, I stop working and analyze the current ‘amount of visual suggestiveness’ to eliminate the formation of obvious/recognizable forms. Then this procedure is repeated.’ Stevanović removes any recollection or recognition of the figural and erases even the smallest traces of mimetic insinuation, thus purifying artistic expression and focuses the observer’s attention on the very process of creation.

In light of today’s superficiality and variability of information, the appeal of Dragana’s artworks is based on the truthful and powerful communication with the audience. Dragana’s honest painting practice exposes the artistic vocation as well as the artist herself, presenting to the observer all the excitements of the research analyses that accompany the creative process and precedes the outcome – the accomplished work of art.

Ivona Fregl, art historian 

 

 

12 Kondenz: Outside working hours

73415980_2755899461101240_5173506876486189056_n

Let’s assume we work the whole day. Let’s assume we come home. Let’s assume we search for joy. Let’s imagine we do it together. Let’s imagine we use choreographic tools to do so. Let’s see what happens. Performance will be created specifically for Kondenz festival in a three days working session in Belgrade. Everyone with some previous knowledge in performing or dance is invited to participate. Performers from Ljubljana are participants of Friday improvisational sessions “composing differences”.

Concept and choreography Dejan Srhoj Performers: Gaja Madžarevič, Urška Henigman, Manca Dorrer, Mojca Volf, Klemen Košir, Tjaša Nabergoj, Sašo Rutar, Irena Plešivčnik, Tina Koščak, Dejan Srhoj and others

Video: Dragana B. Stevanović
Music: Marko Jevtić
Project is supported by Nomad Dance Academy Slovenia.

Artist talk after the performance moderated by Igor Koruga.

There is no participation fee.

*   *   *

12. Kondenz: Izvan radnog vremena

Pretpostavimo da radimo ceo dan. Pretpostavimo da dođemo kući. Pretpostavimo da tražimo radost. Zamislimo da to radimo zajedno. Zamislimo da se koristimo koreografskim alatkama da to radimo. Hajde da vidimo šta se desi.

Izvedba će biti kreirana specijalno za Kondenz festival u trodnevnoj radnoj sesiji u Beogradu. Svi zainteresovani sa plesnim iskustvom pozvani su da učestvuju. Izvođači/ice iz Ljubljane su učesnici/ice improvizacijskih sesija petkom – „komponujući razlike“.

Koncept i koreografija: Dejan Srhoj
Izvođači/ice: Gaja Madžarevič, Urška Henigman, Manca Dorrer, Mojca Volf, Klemen Košir, Tjaša Nabergoj, Sašo Rutar, Irena Plešivčnik, Tina Koščak, Dejan Srhoj i drugi.
Video: Dragana B. Stevanović
Muzika: Marko Jevtić
Projekat je podržan od strane Nomad Dance Academy Slovenija.

Razgovor sa umetnicima i umetnicama nakon izvedbe moderira Igor Koruga.

Učešće je besplatno.

Galerija ArtLab
Kolarac 30. maj – 6. jun 2019. Beograd

Dragana B. Stevanović

„Pokret i pogled – izvođenje linije iz vizuelne, zvučne i kinestetičke beleške – višemedijska instalacija“

 

pozivnica II

 

Izložba „Pokret i pogled“ je rezultat višemedijskog doktorsko-umetničkog istraživanja odnosa koji se uspostavljaju između pokreta, zvuka i pogleda.

Polazište rada je zasnovano na tezi Hansa Beltinga po kojoj je telo istovremeno prostor u kom slike postoje i kroz koje se ostvaruju. Putanje pogleda i viđenog, postaju mesta gde se susreću i zajedno deluju vizuelno, zvučno i kinestetičko, odnosno predstavljaju mesta otvaranja za sinestezijski doživljaj pokreta ili zvuka.

Teza je primenjena na dva različita aspekta: na rekonstrukciju zapažanja odnosa koji svakodnevno postoje između pokreta i pogleda, i sa druge strane, demonstraciju pojavnosti ovih relacija u izvođenju umetničkog rada. Umetnički proces se tumači kao dinamički prostor koji se uspostavlja između umetnika, izabranog medija i okoline, i povezuje se sa idejom o svakodnevnom zapažanju koje postoji između pogleda, pokreta i zvuka.

 

 

Izložba se realizuje u okviru doktorsko-umetničkog studijskog programa na grupi za Višemedijske umetnosti na Univerzitetu umetnosti u Beogradu.

Izložba pod nazivom:”Ko sam ja?” predstavlja drugi deo izložbe “Šira Slika” u galeriji Drina. Kustoskinja izložbe je Aleksandra Lazar, asistentkinja Biljana Milenković,  fotografija i ko-kustoski rad Aleksandar Stanojević.

U ovom segmentu predstavljeni su sledeći umetnici: Nikola Džafo, Ivana Živić, Jovanka Stanojević i Dragana B Stevanović.

49406802_761794707501350_2525780059579482112_o

Exhibition “Who Am I?” represents  second part of the exhibition “Bigger Picture”  at Drina Gallery Belgrade.

Curated by Alexandra Lazar, assistance  Biljana Milenković, photos and co-curating Alexandar Stanojević.

Artists in this segment are Nikola Džafo, Ivana Živić, Jovanka Stanojević and Dragana B Stevanović.

 

 

photo: Alexandra Lazar

 

18 SEPTEMBAR – 9 OKTOBAR 2018. Galerija Drina, Beograd

Imajući za polazište analizu sinestetskog odnosa između posmatranja, kretanja i zvuka, Dragana B Stevanović napušta statično posmatranje subjekta u zamenu za pogled na formu ili ideju stečenu iskosa, u dinamičkom kretanju. Na ovaj način gest i ritam bivaju redefinisani i zabeleženi serijom vizuelnih, zvučnih i kinestetičkih beleški.

Otvaranje izložbe: utorak, 18.septembar u 19:00 časova

Pozivnica dragana bs.jpg

18 SEPTEMBER – 9 OCTOBER 2018. Drina Gallery, Belgrade

Starting from the analysis of the synaesthetic relationship between looking, movement and sound, Dragana B Stevanović departs from static observation of the subject and decides to investigate the observation of a form or an idea from the happenstance position of a dynamic movement. Regarded in this way, gesture and rhythm are redefined and recorded with a series of visual, sound and kinesthetic notes.

Opening: Tuesday, 18.September, 7 pm

 

(PRE)CRTANO: Savremeni crtež od Liroja Limana do danas

Kustosi: Tomas Vu, Mirjana Dušić-Lazić
Otvaranje izložbe: petak, 15. jun 2018. u 20:00
Trajanje izložbe: 15. jun – 9. jul 2018.

Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Dunavska 37, Novi Sad

Umetnici:

Yasi Alipour, David Altmejd, Natalie Birinyi, Cecily Brown, Phong Bui, Ernesto Caivano, Nathan Catlin, Saint Clair Cemin, Aurélien Couput, Predrag Dimitrijević, Jelena Đurić, Rafael Domenech, Riaki Enyama, Ghada Amer and Reza Farkhondeh Fab Five Freddy

Ivan Forde, Barnaby Furnas, Gandalf Gavan, Eric Guerrero, Ben Hagari, Valerie Hammond, Suzanne Herrera, Duy Hoàng, Cary Hulbert, Jasper Johns, Goran Jureša, Kurt Kemp, William Kentridge, Hedya Klein, Susanna Koetter, Nataša Kokić, Fred H.C. Liang, Kate Liebman, Nicola López, Tijana Luković, Marko Marković, Nikola Marković, Bryan McGovern Wilson, Nora Mesaroš, Dante Migone-Ojeda, Johana Moscoso, LeRoy Neiman,

Brian Novatny, Jennifer Nuss, Norman Paris, Mark Perlman, Eva Petrič, Kristin Plucar, Nemanja i Vladimir Radusinović, Jessica Segall, Monika Sigeti, Shahzia Sikander, Luis Silva, Dana Sherwood, Dasha Shishkin, Kiki Smith, Dragana B. Stevanović, Emma Sulkowicz, Sarah Sze, TARWUK, Rirkrit Tiravanija, Tomas Vu, John Walker, Kara Walker,

Heimo Wallner, Tommy White, Peter Wayne Lewis, Yuan Zuo

Izložba „(PRE)CRTANO: savremeni crtež od Liroja Nimana do danas” je deo međunarodnog projekta Draw / Crtež, pokrenutog od strane Liroj Niman centra za grafiku pri Kolumbija univerzitetu u Njujorku.

U saradnji sa Muzejom savremene umetnosti Vojvodine, na izložbi će, pored dela kolekcije Liroj Niman centra, biti prikazani i radovi umetnika i umetnica iz celog sveta, kao i stvaralaštvo deset umetnika i umetnica mlađe generacije iz Srbije.

Izložba (PRE)CRTANO pruža nesvakidašnji uvid u proces crtanja, kao i u najskrovitije misli umetnika. Izložba teži da otkrije sirovu formu kreativne energije koja kanališe suštinsku ideju umetnika ili umetnice, a koja nije pročišćena za javnu potrošnju. Za razliku od umetničih dela koja su stvorena za javnu ili komercijalnu upotrebu, ovaj raznoliki niz dela uključen u izložbu (PRE)CRTANO, otkriva autentičnost koja postoji u ličnim prostorima i koja je sakrivena od oka javnosti, kao što su skicen blokovi i ateljei umetnika. Svrha ove izložbe, usredsređene na medijum crteža, nije da prikaže završene, doterane proizvode tradicionalnih umetničkih izložbi,već naprotiv, autentične, nefiltrirane početke onoga što se kroz crtež beleži.

Koncept projekta Draw / Crtež nastao je otkrićem nekoliko skicen blokova za koje niko nije znao da postoje, a koji su pronađeni posthumno u njujorškom ateljeu Liroja Nimana (1921–2012). Jasna razlika između crteža koji prekrivaju stranice skicen bloka u periodu od 1949. do 1952. godine i karakteristično šaljivih i dostojanstvenih prikaza Nimanove „Amerikane” je drastična i obiluje neskladom. Sam Niman je javno tvrdio da u svom radu ne pokušava da zadire mnogo dublje od površine. „Kada slikam, ozbiljno razmatram ponašanje osobe u javnosti – površinsku fasadu”, napisao je u knjizi Umetnost i životni stil. „Ne interesuje me previše kako ljudi izgledaju kada se probude ili kako se ponašaju kod kuće. Ponašanje osobe u javnosti odražava trud te osobe da izgradi određeni imidž.” Međutim, u ovim skicen blokovima, nema blještavih, impresionističkih ilustracija poznatih ličnosti i mesta. Umesto toga, nalazimo mračne dubine carstva demona, mutiranih čudovišta i mitskih zveri koji otkrivaju potpuno drugačiju, skrivenu stranu čuvenog umetnika. Ovo otkriće pokreće pitanje koliko još takvih skicen blokova postoji? I gde zapravo umetnik ide u odsustvu spoljnih pritisaka, očekivanja i interpretacija?

U pokušaju da daju odgovore na ovo pitanje o unutrašnjem dijalogu umetnika i umetnica, umetnici poput Džaspera Džonsa, Kiki Smit, Sesili Braun, Vilijama Kentridža, Sare Se i Kare Voker izložiće svoje crteže na nesvakidašnji način, kao da su u sopstvenom ateljeu. Dela će pokrivati prostor od poda do plafona u nekoliko grupa. Iako su tradicionalne izložbe uključivale skice i studije kao sekundarne dodatke radu umetnika i umetnica, u ovom slučaju ovakvi radovi se stavljaju u prvi plan. Na taj način, izložba (PRE)CRTANO nudi uvid u stvaralački proces, u mikrokosmos kreativnog uma umetnika.

Osim dela koja će pokrivati zidove, ova izložba uključuje interaktivan, live-action mural pod nazivom Demonstracijski crteži Rirkrita Tiravanije koji prikazuje neke od najvažnijih političkih tema našeg doba. Razmatrajući važnost nekadašnjeg pružanja otpora u svetlu današnje političke klime, Tiravanija poziva lokalne umetnike i volontere da crtaju po zidovima izložbenog prostora koristeći fotografije sakupljane godinama na kojima su prikazani javni protesti i masovne demonstracije iz celog sveta. Ovaj crtež uživo pruža uvid u zajedničku akciju i nezavisne narodne pokrete širom sveta – pretvarajući kratkotrajne slike borbe i društvenog sukoba u dokument političkih aspiracija.

Kako je već napomenuto, izložba obuhvata i dela umetnica i umetnika iz naše zemlje: Jelene Đurić, Nataše Kokić, Tijane Luković, Nore Mesaroš, Monike Sigeti, Dragane B. Stevanović, Gorana Jureše, Marka Markovića, Nikole Markovića i Nemanje Radusinovića.